понедељак, 20. јун 2011.

Intervju

Regresija je alternativna disciplina, nastala u 19. veku. Prvu seansu izveo je izvesni Prins 1860. godine, Albert de Roše napisao je prvu knjigu o regresiji, dok je Brajan Džejmson 1969. godine osmislio sistem nehipnotičke regresije.
Regresoterapeut Tanja Joksimović, član udruženja "Drevni koreni" iz Beograda, rođena je u Sloveniji. Ima dvoje dece, živi u Beogradu. Posle desetak godina bavljenja astrologijom, zainteresovala se za energetsku medicinu (učenje slično reikiju), po učenju doktora Ljubiše Stojanovića. Međutim...
"Pre pet godina prisustvovala sam kursu regresoterapije koji je vodio Erik Zigel, po učenju nehipnotičkog regresoterapeuta Džejmsa Brajana. Osetila sam da je regresija nešto što je vrlo blisko mom senzibilitetu", kaže regresoterapeut Tanja Joksinmović koja za sobom ima oko hiljadu seansi.

- Ko može da se bavi regresoterapijom?

Regresoterapiju mogu da rade psihoterapeuti, psiholozi, psihijatri, ali i oni koji imaju sklonost prema ovoj oblasti.

- Regresija počinje i završava se karmom?

Da. Sveukupan zbir čovekovih delovanja, emocija i misli određuje kakvi će biti njegovi životi u sukcesivnim inkarnacijama. To je zakon uzroka i posledice. Čovek je odgovoran za svoju karmu, svoju sudbinu. Kada osobi postane jasno da žanje ono što je posejala, postoji mogućnost da će nešto moći da promeni u svom životu.
Nepravda, izdaja, rušenje ideala, ljubavi, bol, patnja, nesreća, bolest, smrt, nemaština - ove posledice deo su određenog delovanja osobe u prošlosti. Kada se rađa, duša bira porodicu čiji genetski kod odgovara njenim delima da bi kroz iskustvo stekla razumevanje.

- Koji je zadatak regresoterapije?

Cilj je da klijenta oslobodimo negativne energije iz traumatične situacije koja je nastala u detinjstvu, prednatalnom dobu ili u nekoj od prethodnih inkarnacija, kao i postizanje neutralne situacije kroz sagledavanje uzroka.

Na seanse dolaze uglavnom osobe koje imaju probleme sa partnerom, porodicom, na poslu, kao i zbog svojih osećanja; zavisti, gneva, ljubomore, osećaja da su iznad drugih... i tada su terapije uspešne jer osoba pomera granice svog senzibiliteta, čak i ako (samo) dobije poruku kakav je njen zadatak u ovom životu. Ako spoznaju otkuda nedaće dolaze, izbeći će udarce sudbine koji ih u stvari leče, osvešćuju, vraćaju sebi. Kroz patnju i bol odvija se lagano i mučno čišćenje duše.

- Da li nehipnotička regresija podrazumeva isključivo odlazak u prethodne inkarnacije?

To nije pravilo. Vraćanje u detinjstvo i otkrivanje merila vrednosti koja su usvojena u porodici, vaspitanjem, socijalizacijom, fiksirana su u mislima i osećanjima i to često može biti uzrok problema. Problemi potiču iz prvih, gornjih slojeva svesti ali se protežu kao nit i kroz dublje slojeve emocija. Opasna je i zavisnost od ljudi sa kojima živimo (npr. kad život "zavisi od toga da li će partner ostati sa mnom"). Iz te zavisnosti javlja se osećaj podsvesne agresivnosti radi očuvanja sreće a to vodi u životne lomove. Treba naučiti da ništa ne posedujemo a pogotovu ne ljudsko biće. Zadatak je očuvati osećanje ljubavi prema partneru uprkos bolu koji nam on nanosi nekim svojim postupcima.

Kada nastupi bol, patnja, nesreća osoba počinje da širi negativne emocije oko sebe što će je odvesti u bolest ako ne sagleda koren sopstvenih problema. Nikada nećete reći "zaslužio sam ovo što mi se dešava", uvek ćete okriviti ljude oko sebe, okolnosti, život, sudbinu i upravo je to ono zbog čega se vrtite u začaranom krugu - i u ovom životu, i u inkarnacijskom točku.

- Ima li ovaj metod dodirnih tačaka sa hipnozom?

Sagledavanje uzroka dovodi do pravilnog pogleda na svet i na sebe a to omogućava da se problem reši. Ne radim isceljenja iako je i to moguće - čišćenje aure od stresa i otvaranje podsvesti i unošenje novih programa. To ne radim često, izuzev ako osoba želi da se oslobodi zavisnosti od cigareta, droge... Do dodira sa hipnozom dolazi utoliko što se, tokom završnog dela seanse, osobi spuštaju frekvencije moždanih talasa na veoma nizak nivo, odnosno stanje pred san, da bi usvojila informaciju koja bi, kasnije, delovala kroz njenu podsvest. Terapija obuhvata sve aspekte čovekovog života ali ništa se ne sme raditi bez odobrenja pacijenta jer bi u suprotnom terapeut trpeo posledice.

- Sprovodite li neki ritual ili vid zaštite pre terapije?

Pre uvođenja u regresiju moram da meditiram, potom da očistim sopstveni prostor, da zaštititim pacijenta od svoje karme i obratno.

- Na koji način pomažete pacijentu?

Nehipnotička regresija započinje razgovorom sa klijentom o njegovom problemu, kao i najavom da će u toku terapije stupiti u kontakt sa najspiritualnijim delom sopstvenog bića, svojom višom svešću.

- Šta podrazumevate pod "višom svešću"?

To je najspiritualniji deo sopstevnog bića, energetska struktura koja je izvan nas i koja nas čuva, a koju neki zovu anđeo čuvar, u zavisnosti od religije kojoj pacijent pripada.

- A ako je vaš klijent ateista, ko će biti njegov "vodič"?

Ako je u pitanju ateista, dobiće kao vodiča mudraca, žene - anđela i slično.

- Da li se u vašoj praksi pojavio "nepoželjni" vodič?

I to se dešava, ali retko, i to uglavnom osobama koje su pod crnom magijom. Jednom prilikom osetila sam da će sa pacijentom doći još nešto što mu ne pripada (iako o tome pacijent ništa nije znao!) i napravila sam zaštitu na vratima, tako da je "stvar" morala da ostane ispred. Ako to "nešto" uđe sa pacijentom, a ja to ne prepoznam, dešava se da to "nešto" igra ulogu njegovog vodiča.

- Na koji način vršite "proveru" vodiča?

Provera da li je vodič u redu vrši se tako što se osoba pita kako se oseća u prisustvu tog vodiča - ako oseća i najmanju nelagodnost, nešto nije u redu; nakon toga oslobađam ga nepoželjnog bića. Ako biće neće da ode od klijenta, postoje načini pomoću kojih ga "zarobimo" i otklonimo.

- U kakvom ambijentu sprovodite terapiju?

Regresoterapija podseća na logoterapiju, pravac u psihoterapiji. Regresoterapija se odlikuje time što pacijent priča sa terapeutom u ležećem položaju u zamračenoj prostoriji, sa povezom na očima (da bi se povezao sa sobom i svojim osećanjima i eventualno slikama koje dolaze u "oko" njegovog uma ako je osoba vizuelni tip). Opuštanje je prvi korak, što predstavlja i eliminisanje uticaja sa strane. Kada se to ostvari, pristupam gašenju energetskih centara na telu, simbolički dajem pacijentu uputstvo: ugasi svetlo na tom i tom mestu, čime se osoba odvaja od sadašnje svesti. Dublje disanje je neophodno radi pokretanja energije.

Navešću primer: osoba je došla zbog problema koje je imala sa svojim detetom koje je, nekoliko meseci pre terapije, umrlo od leukemije. Žena je imala osećaj da je njeno dete i posle smrti stalno pored nje, a uz to je osećala i krivicu. Proganjalo ju je pitanje: da li je mogla nešto da učini dok je njeno dete bilo u životu. Na početku terapije tražimo dominantan osećaj pacijenta. Žena je osećala krivicu i pitala je na koji sprat treba da stigne da bi se susrela sa korenom svog problema. U oku svoga uma pacijentkinja je dobila odgovor (telepatski ili vizuelno). Prvu misao koja joj dolazi u tom trenutku treba da iskaže. Potom ona ulazi u lift, izlazi na, recimo, trećem spratu i posmatra ono na šta je prvo naišla. Žena o kojoj govorim ušla je u svoju prethodnu inkarnaciju i videla da je tada počinila određene stvari.

Potom "pogledamo" život pacijenta. Najznačajniji je osećaj koji je pokazatelj onoga što je bilo a ne onoga što pacijent vidi. Tokom terapije osoba se vraća u traumatičnu situaciju koju je doživela da bi se oslobodila negativne energije koja utiče na njenu sadašnjost. Staro treba ostaviti iza sebe. Potrebno je da osoba sebi da novu šansu u životu.

- Kada pacijent shvati svoje greške, pristupate čišćenju?

Govorim mu da svoj osećaj krivice preda svom vodiču, da ga "spali" (vatra je simbolika pročišćenja). Najčešće pitam pacijenta u kojem delu tela oseća krivicu (to je u većini slučajeva želudac ili glava). Tada dajem instrukciju pacijentu da pozove svog vodiča i da mu prebaci taj teret, da ga izbaci iz tela. Pacijent se potom očisti ali dešava se da neko ne želi da se oslobodi negativnih osećanja jer su mu "potrebna", tako da moram ponovo da ga vraćam u prošlu situaciju. Ako ima još "kamenja", proces se ponavlja. Terapija najčešće traje između dva i četiri sata i prilično je naporna za pacijenta ali još više za terapeuta.

Kada se osoba oslobodi negativnih osećanja, idemo na ritual oproštaja koji je vrlo važan. Pacijent mora da traži oproštaj od osobe kojoj je nešto nažao učinio da ga ta energija ne bi pratila kroz ovaj život. Potom se radi čišćenje pacijentove aure od posledica stresa koje je nosio. Aura je energetski omotač koji svaka osoba ima oko sebe. U auri postoje energetski tokovi, svi aspekti našeg života. Za regresiju je bitno da se očisti "energetski žele" koji je nastao usled stresa. U auri postoji siva i bela bioenergija, a prilikom stresa siva energija otiče pa treba "zatvoriti" auru. U auri su najčešće stvorena začepljenja zbog poremećenih tokova energije, pa se ovim postupkom sinhronizuje njihov rad.

- Na koji način "čistite" auru?

Aura se čisti davanjem paranormalnih naloga ili vizuelizacijom. Ako treba da se "instalira" novi program, o čemu sam govorila, to se uradi, u protivnom, terapija se završava. Pacijentkinja o kojoj sam govorila uspela je da se reši osećaja krivice i tako je prepoznala svoj problem. Terapija je bila uspešna.

- Regresija laicima uglavnom predstavlja izazov jer žele da saznaju u kojem veku su živeli, kojim poslom su se bavili...

Ima i toga. Osoba koja je dolazila na terapije utvrdila je da je živela na - Atlantidi. Da li je to istina, ne znam.

- Znači li to da na pitanje "šta sam bio u prošlom životu" ne može da se dobije pouzdan odgovor?

Diskutabilno je da li je ono što pacijent tvrdi tačno, ali da funkcioniše - to znam. Regresija je neugodna jer primorava osobu da se vrati u prošlost. Lako je sagledati da sam bila zloupotrebljena, ali je teško da sam zloupotrebila, iskoristila a to je najvažnije priznati. Iz toga proističe nesvesni osećaj krivice. Žene najčešće žele da "vide" da su bile princeze ali nikako ne žele da shvate da su, na primer, bile sluškinje, ponižavane i zloupotrebljene, a zadatak terapeuta je da je "vodi" u prošlost, ma kakva ona bila. Postoji način da se osoba uvede u stanje da vidi ko je zapravo bila, i da oseti traumatične situacije koje je doživela.

Najčešće sam išla do četvrte ili pete inkarnacije, a nekad je dovoljna i poslednja inkarnacija da se problem reši. Sve što se dešava u nečijem životu "razliveno" je u vremenu. Od tog događaja šire se krugovi u prošlost i u budućnost. Kakva će budućnost biti zavisi od sagledavanja prošlosti i usvajanja pravilnog pogleda na svet i na ljude oko sebe, kao i od ispravnog stava prema sebi i događajima koji slede.

Нема коментара:

Постави коментар